Dragi prijatelji , samo par riječi da shvatimo napokon o čemu se ovdje zbilja radi..
Kruh je rođen pod pepelom, na kamenu. Stariji je od pisma. Imena su mu urezana u glinene ploče, na izumrlim jezicima. Sačuvana su u ru??evinama. Njegovu pro??lost otkrivamo u tragovima koji su nerazgovijetni. Povijest mu bilje?že svjedoci koji nisu pouzdani. Priča o kruhu oslanja se istodobno i na pro??lost i na povijest, spotičući se o jednu ili o drugu.
Kruh je proizvod prirode i kulture. Prisutan u stvarnosti i mitu, u zbilji i uobrazilji. Istodobno je tvar i metafora, hrana i ufanje. Poprimio je značenja svjetovna i sveta, postao simbolom vječnoga i prolaznoga ?života. Vjere su ga blagoslivljale i slavile, puk mu se klanjao i zaklinjao se u nj.
Kruh je proizvod prirode i kulture. Prisutan u stvarnosti i mitu. Istodobno je tvar i metafora, hrana i ufanje. Poprimio je značenja svjetovna i sveta, simbola vječnoga i prolaznoga ?života Izobilje kruha odaje blagostanje i plodnost, njegova oskudica patnju i bijedu. Bio je naizmjence uvjet mira ili uzrok pobune, zalog nade ili razlog očaja. Nasu??na je potreba čovjeka i ljudske zajednice, tekovina i dostignuće civilizacije. Jedni su ga stjecali u muci, drugi razbacivali u obijesti. Vladari su ga nastojali priskrbiti podanicima kako bi sačuvali vlast, gladni su podanici zbacivali vladare. Uloga kruha u sudbini carstava bijedna je i veličanstvena.
Kruh je opći pojam i ostvarenje toga pojma u mno??tvu konkretnih inačica. Pravljen je od svih ?žitarica, najboljih i najgorih - od p??enice, ra?ži ili ječma, također od prosa, pira, sirka, čak i zobi, a nakon otkrića Novoga svijeta i od kukuruza. Opeka je vjerojatno poslu?žila kao primjer onome tko je ispekao prvi hljeb. Glina i tijesto - zemlja iz koje ?žito niče i bra??no u koje se njegovo zrnje pretvara - na??li su se na vatri jedno uz drugo, prije povijesnoga vremena, s onu stranu legendi.
Ostat će mo?žda zauvijek tajnom gdje je i kad izrastao prvi klas. Njegova je ljepota sigurno privukla pogled i pobudila pozornost. Čovjek je prepoznao u redu zrn?? - u njihovu savr??enu poretku unutar klasa - uzor sklada i mjere, mo?žda i jednakosti. Brojne vrste ?žitarica i njihova kakvoća vjerojatno su potaknule i unaprijedile osjećaj za razliku i shvaćanje hijerarhije. ??ito je mnogo starije od kruha. Tragovi su mu otkriveni na raznim stranama, napose usred "plodnoga polumjeseca", u Babiloniji i Mezopotamiji, uz vode Eufrata i Tigrisa. Tuda je u davna vremena pro??ao "otac historije" Herodot i ostao zadivljen bogatstvom ?žitnice koju je ugledao, kakve nije bilo na helenskim poljima i otocima, ni igdje u Starome svijetu.
Sporovi oko podrijetla ?žita odavno traju. Suočavaju se stalno s novim otkrićima, koja potvrđuju ili opovrgavaju prethodna. Dugo se vjerovalo da je ono dospjelo do staroga Egipta samo s Bliskoga istoka, iz Mezopotamije. Nedavno su otkrivene pougljenjene sjemenke prosa i sirka, u oazi Farafre, u zapadnom dijelu afričke pustinje, na ognji??tu starom oko osam tisuća godina - netko je tu već tada sijao i ?žeo. Egipatska je civilizacija du?žna i pustinjskim plemenima, koja su sa zapada prilazila Nilu. Sahara je nekoć bila savana, mjestimice zelena, vode joj nije nedostajalo. I Beduini su stariji od povijesti.
Rasprave o ?žitu, kruhu i njihovoj pro??losti obično ističu preobrazbu nomada u sjedioca, lovca u pastira, jednoga ili drugoga u ratara, sukob Kaina i Abela. Nomadi su se selili s lovi??ta na lovi??te, od jednog pa??njaka do drugoga, sjedioci su počeli orati livade. Divljač su jedni i drugi postupno zamjenjivali stokom, mesni su obrok dopunjali biljnim. Na grafitima otkrivenima u ??piljama gdje su se sklanjali nomadi, prevladavaju znaci du?žina i prekida, pravocrtne i izvijene povlake koje, reklo bi se, odnekud izlaze i nekamo vode; ratarske su crtarije sklonije oblinama, omeđenome prostoru u kojem se nazire sredi??te, neka vrsta meandra, moglo bi se reći polja. ? pilju će sve vi??e nadomje??tati sojenica.
Klinasti znakovi kojima je zapisan "Gilgame??" otkrivaju nam kako je te??ko bilo junaku epa po imenu Enkidu prihvatiti kruh: taj "brđanin..., koji je brstio trave zajedno s gazelama i srkao mlijeko divljih zvijeriâ??, ni??ta nije znao o obradi zemljeâ??; iznenadio se kad je okusio kruh". Dug je bio put od sirova do kuhana zrna, od prijesna do pečena objeda. Kruh je s ognji??ta, iz pepela, prenesen na trpezu. Čovjek koji ga je ku??ao vi??e nije bio isti kao prije. Na??ao se na pragu povijesti.
Polje je valjalo najprije raskrčiti, oplijeviti, pripremiti - bilo je zatrpano trnjem, ?žbunjem, granjem. Ratari su promatrali uzoranu zemlju i očekivali urod. Upirali su pogled prema nebu pribojavajući se da im nevrijeme ne uni??ti usjev. Zemlja i nebo zadavali su pitanja ne dajući odgovore. Nastali su prvi mitovi o čovjeku i njegovu podrijetlu, o tijelu i njegovoj smrtnosti. I rad se podijelio - livada je zapala mu??karca, vrt pripao ?ženi. Eva je ubrala u edenskome vrtu jabuku koju je ponudila Adamu. Sna??la ih je oboje bo?žja kazna. Potra?žili su zajedno spas. Mu??karac je počeo sijati i ?žeti, ?žena mijesiti i peći. "??ene pomno mije??aju bijela bra??na pripremajući ?žeteocu večeru", zapis je iz Ilijade. Autor velikoga epa istaknuo je razliku između onih koji jedu kruh ("kruhojeda"), piju vino i hranu sole te onih - "barbara" ("lotofaga", "galatofaga" i njima sličnih) - kojima su i kruh, i vino, i sol nepoznati.
Ostat će mo?žda zauvijek tajnom gdje je i kad izrastao prvi klas. Njegova je ljepota sigurno pobudila pozornost. Čovjek je prepoznao u sa- vr??enom poretku unutar klasa uzor sklada Putopisac Pauzanija prenio je potomstvu legendu po kojoj je nepoznati ratar, pet stoljeća prije Kristova rođenja, u bitci kraj Maratona, odigrao presudnu ulogu: nasrnuo je na premoćne Perzijance ma??ući ralom i pregibajući tijelo poput kosca. Nitko nije znao tko je ni odakle je taj čovjek, čak ni delfijsko proroči??te nije bilo sigurno u to. Izvjesno je tek to da je umio ralom orati zemlju i kosom kositi ?žito. Pobjedu nad barbarstvom iznijela je nova civilizacija, kojoj je davao obilje?žje kruh. Stvarao se usporedo njegov mit. "Kruh pripada mitologiji", riječi su Hipokratove.
Razni nametnici ugro?žavaju i klas, i ?žito, i bra??no, i sam kruh. Njihova su imena postala simbolima ??tete ili zla: kukolj, ljulj i korov, toliko su puta spomenuti u svetim knjigama, snijet koja se također zove rđom ili čađi, pljeva i plijesan, mi??evi, napose ??takori i razni glodari, koji gade i pro?ždiru sjeme, crvi koji izjedaju koru i sredinu kruha kao mrtvo tijelo.
Pretpostavke da su mravi pru?žili čovjeku primjer kako se mogu skupljati i spremati zrna ?žita učinile su se mnogim znaocima vjerojatnim. Bez obzira na to mogu li se dokazati, one rađaju stanovite usporedbe. Sijač i ?žetelac kao i njihove ?žene i pomoćnice morali su često biti, kako bi opstali, "marljivi kao mravi". Nara??taji su ostavljali potomstvu znanja koja su stjecali, sprave koje su izumili, sredstva kojima su se slu?žili. Izgled ili namjena pojedinih pomagala i oruđa, povezanih s kruhom, odaju sličnost i srodnost: naćve u kojima se tijesto mijesi nalik su kolijevci u kojoj se ziba novorođenče, postelji u koju lije?žemo, odru na koji će nas na kraju poleći; slični su im barka i čun pomoću kojih je čovjek pre??ao s obale na obalu; srodni su jedni s drugima, po izgledu ili svrsi, sito, cjedilo i mre?ža. Te??ko je utvrditi prvenstvo ili prednost u slu?žbi pojedinih predmeta, premda su oni bolje sačuvani od kruha samoga. Tijelo kruha je smrtno.
U doba najgorih oskudica mljelo se i mijesilo sve ??to je bilo nalik ?žitu i bra??nu. Koristile su se ne samo najlo??ije vrste ?žitarica, poput pira, heljde, zobi ili prosa. Dodavalo im se maka, ?žira, rogača ili kestena, boba i leće, sjemenki sezama, sočivice, kima, korijandra, anisa, na ju?žnim mediteranskim obalama i mljevene datule ili banane. Te su smjese izazivale, u tijelu i u duhu, tromost, bunovnost, vrtoglavicu. Povorke beskućnika, prosjaka, skitnica vukle su se, glavinjale i teturale od sela do sela, od jednog sajma do drugoga, ne bi li kako isprosili ili kome oteli koricu kruha. Poguban je bio učinak korijenja i korova, trava koje su se rabile zajedno s koprivom, komoračem, raznim vrstama mahunarki i grahorica, u nekim krajevima čak i pijeska ili same zemlje. Kuhani, vareni, pečeni, pr?ženi, mrvljeni i satirani, takvi su se sastojci pretvarali u neku vrstu bra??na i ka??e da bi se na kraju nekako umijesili i potom ispekli. Uzrokovali su groznice i more, buncanja i nesanice, priviđenja vje??tica ili vampira, "crnih anđela", tlapnje o dalekim putovanjima i sretnim otocima, utopije. Javljale su se epidemije, ??krofule, padavice, suhi ka??alj, dijareja, delirij, crna kuga s crvenim "bubonima". Muhe, u??i, stjenice, brodske posade također, prenosile su smrtonosne zaraze s jednoga kontinenta na drugi. Povijesnici bilje?že da je Evropa izgubila trećinu stanovni??tva za sedam ljeta, između 1346. i 1353. godine.
Čovjekova povijest i pro??lost, pro??lost i povijest kruha često se pribli?žavaju jedne drugima, ponekad se udaljavaju, nekad se susreću, nekad razilaze uvjetujući razdoblja sklada i spora, određujući nastavke ili raskide. "? to mo?že tijelo", pitao se Spinoza. Ono ne mo?že bez kruha. Na??e je biće utjelovljeno. "Kruh priča povijest. Niknuo je kao ?žito. Zemlja ga je porodila. Ki??a natopila. Čovjekov trud ga iznio na gumno" - dio je propovijedi Svetoga Augustina. Pamćenje tijela priziva prisutnost kruha. Njihov je odnos nadahnuo vjeru: trans-supstancijacija, euharistija, pričest. Zahvaljujući filozofima prosvjetiteljstva kruh je sve vi??e poprimao laički značaj. Postao je dru??tvenim zahtjevom. U??ao je u političke programe. Potkrijepio ?želju da se promijeni svijet. Misao o kruhu poseban je pravac filozofske misli.
Uz srdačan pozdrav - Inicijativa Hrvatski brodski pekar